Teatar Poco Loco, dječje kazalište iz Zagreba, započeo je u prosincu 2020. godine jedan posve drugačiji projekt za djecu – izvedbenu šetnju koja se sluša, gleda i igra, a koja nosi naziv Bajka za van. To je kazališna predstava u kojoj jednu od glavnih uloga igra upravo park – da, dobro ste pročitali – park, koji u ovom slučaju glumi šumu iz bajke. U Zagrebu je to Park Ribnjak, inače spomenik parkovne arhitekture, a prva bajka kojom je započeo projekt Bajka za van je ona poznata priča o Crvenkapici, koja sada nosi naziv “Crvenkapica, vuk i baka”.

 

Za ulazak u ovu bajku, mali i veliki gledatelji trebaju prvo odabrati u kojoj skupini žele sudjelovati u predstavi, odnosno žele li “iz prve ruke” čuti priču Crvenkapice, strašnog vuka ili možda bake. Kada su tri skupine određene, svaki gledatelj dobiva audio opremu (slušalice s prijemnikom) – preko koje se čuje glas glumaca, glazba i ambijentalni ugođaj. No to nije sve, slušalice su ujedno i dio kostima, jer na njima se nalaze vučje uši, bakina kapica i crvena mašna Crvenkapice, pa sve to pomaže da se gledatelji što više užive u svoje uloge u ovoj Bajki za van. 

 

 

Predstava počinje otključavanjem mašte (priča se da je Poco Loco po tome naveliko poznat!). Kad je mašta otključana, 3 skupine, predvođene Crvenkapicom, Bakom ili Vukom, započinju svoju šetnju Parkom Ribnjak.

 

Čopor vukova, pardon – Vuk i gledatelji vučići i vučice – vježbaju šumski karate, uče zavijanje i kako biti “strašni vuk”. Ekipa Bakica zajedno stvara priču o dugonosoj princezi i plavonosom princu, susreće čopor vukova i otkriva strašnu prevaru. Crvenkapica i njezini prijatelji i prijateljice beru povrće za baku i boje šumsko cvijeće. Gledatelji saznaju iz prve ruke kakve to brige more Vuka, Crvenkapicu i Bakicu, ali i što ih raduje, što najviše vole. A kad se svi zajedno konačno susretnu, morat će se dogovoriti što je prava istina. 

 

Najpopularniji, ali i oni malo skrovitiji ili zaboravljeni dijelovi parka dobivaju neka nova imena: karate vježbalište, lovište, vrt Crvenkapice, bakin vrt, klupa pričalica ili bakina kuća, samo su neki od njih. Koliko god poznavali park, on vam svaki put pokazuje neko novo lice, otkriva neki novi detalj, poznatu priču svaki put priča na drugačiji način – uostalom, kako i dolikuje najboljim glumcima. A svoj kostim Park Ribnjak mijenja prema godišnjim dobima, jer Bajka za van se igra tijekom cijele godine – vani, na otvorenom. Budući da je Park Ribnjak spomenik parkovne arhitekture, njegova ljepota je svaki puta drugačija. Tako se po zimi hoda po snježnom pokrivaču, u proljeće se pazi da se ne stane na rascvjetane šafrane kojih su pune livade, a po ljeti je sve gusto i zeleno pa moramo dobro paziti da se ne zagubimo iza kojeg grma. A kako će biti na jesen? Nadamo se da ćete doći vidjeti i sami nam javiti, jer Bajka za van je novi projekt i Park Ribnjak svoj jesenski kostim još nije imao prilike obući.