Među najmoćnijim alatima interpretacije su zapažanje i spoznaja, ili takozvani “AHA” i “WOW” momenti. To su trenuci pravog i dugotrajnog učenja, svojevrsno ubrizgavanje znanja.

Vrlo često, turistički proizvod koji će učiniti veliku većinu posjetitelja vrlo zadovoljnim, nije interpretacijski proizvod. Pitomo, jednolično, svidljivo, tipsko – nije prava interpretacija. Interpretacija ima težnju probuditi razumijevanje. Nekada to znači iznošenje činjenica koje ne žele svi čuti i propitkivanje stavova koje ne žele svi propitkivati. Ako proizvod zaista slijedi načela interpretacije, on će se usuditi postaviti i pitanja zbog kojih se neki ljudi neće osjećati ugodno. Interpretacija je svakako umijeće, ali može biti i umjetnost, a umjetnost se usuđuje izazivati svoju publiku. Svaka izložba, opis umjetničkog djela, tekst koji nudi jedan prihvatljivi zaključak i apsolutnu istinu, teško se može nazvati interpretacijom. Interpretacija ostavlja prostora da posjetitelj donese vlastiti zaključak, ali nakon što je dobio okvire za razumijevanje vrijednosti baštine.

Interpretacija ne nameće zaključke i stavove jer počiva na toleranciji i međusobnom razumijevanju – ona je oblik komunikacije i poduke. Rado koristi zajedničke vrijednosti koje pomažu izgradnji boljeg društva u predstavljanju svojih tema.

Glavni element interpretacije je dublje značenje. Tematski proizvod može biti zanimljiv i spektakularan, ali ako nema višu ideju, nit vodilju, ako ga posjetitelj nije napustio s osjećajem spoznaje, to nije pravi interpretacijski proizvod.

Da bi interpretacija bila uspješna, potrebno je postići ravnotežu u vidu takozvanog trokuta interpretacije. Taj trokut stavlja u ravnopravni položaj svoja tri vrha: posjetitelje, vodiča i sam predmet interpretacije. Vodič koji je toliko upečatljiv da samo njega pamtite, koji obuzima pažnju svojom izvedbom do te mjere da više nije važno o čemu priča, vrlo često nije dobar interpretator jer on sam postaje atrakcija, umjesto da bude spona s baštinom koju prezentira. Isto vrijedi za preimpresivne interpretacijske centre i izložbe. Oni bi trebali biti alat u razumijevanju baštine, a ne sami sebi svrha. Naravno, postoje uspješni posjetiteljski centri koji su sami sebi svrha. Oni se često samo tipski nazivaju interpretacijskima, iako im glavna uloga nije razumijevanje baštine, već obaranje posjetitelja s nogu. Istinski interpretacijski centri bit će dubinski povezani s lokalitetom i njegovim autentičnim duhom.

Dok su prethodne stavke dosta apstraktne i treba nešto vremena i promatranja da počnemo uspješno razaznavati ključne razlike između interpretacijskog i nekog drugog proizvoda, neke elemente je lako prepoznati. Komuniciranje isključivo šturih i neproširenih činjenica nije interpretacija. Interpretacija zahtijeva pojašnjenja koja će pomoći ljudima da uopće čuju, a kamoli razumiju činjenicu. Opis, usporedba, primjer, demonstracija, promišljanje, sve su to načini da se štura činjenica razvije u otprije poznate mentalne slike koje će biti lakše apsorbirati.