Prethodni prikazi, preuzeti s prezentacija izrađenih za potrebe edukacije koja se odvijala putem Zooma, pokazali su neke tipične elemente interpretacije, a posljednji među njima šarolikost interpretacijskih proizvoda. Svi gore nabrojani proizvodi i usluge mogu, ali i ne moraju biti interpretacijski – oni to nisu ako ne zadovoljavaju i prethodno spomenute elemente. Na samom kraju popisa, istaknuto je da i edukativne aktivnosti mogu biti interpretacijski proizvod, a upravo smo to pokazali na primjeru edukacija Moj park. Svaka od pet  radionica u nizu imala je zasebnu temu, ali svaka od njih je koristila interpretacijske metode i alate za produbljivanje veza s parkom. Tako je prva uvodna radionica bila temeljena na opažanju i promjeni perspektive. Druga radionica, s ciljem stvaranja radijske emisije, uvelike se oslanjala na korištenje što većeg broja osjetila. Istaknut je i primjer radionice interpretacijskog stvaralaštva “Očima nevidljivo” osmišljene za potrebe projekta o bakarskom slijepom vodonoši pod vodstvom TZ Grada Bakra.

Treća radionica bila je posvećena parku i vremenu, četvrta izradi igre parka, što je pozivalo na suradnju, a peta izradi stripa o stablu. 

Dakle, sve su radionice bile tematske, sve su tražile od sudionika da razmišljaju na neuobičajen način, da mijenjaju perspektivu, da razmišljaju o neživim objektima kao živim bićima i udišu im život, da zamjećuju posebnosti i, najvažnije, da sami otkrivaju i uče kroz stvaralaštvo, pritom promišljajući o vrijednosti svojih parkova. Zajedno su te radionice tvorile cjelinu i rezultirale izložbom radova u Velikoj knjizi parka koju smo pripremili za tu priliku.