Što je uopće interpretacija baštine?

Za početak smo odabrali dvije definicije. Prva je iz knjige Freemana Tildena “Interpreting Our Heritage” iz 1957.godine, koju se i danas smatra bazom teorije interpretacije. U jednostavnoj kratkoj rečenici otkriva se umjetnička crta interpretacije povezana s “višom istinom”.

Druga odabrana definicija, ona Sama Hama, je nešto konkretnija jer ističe da je riječ o metodi komunikacije. Obje definicije pokazuju da se interpretacija oslanja na nešto apstraktno – emociju i spoznaju.

Kako bismo tu apstrakciju ipak lakše razumjeli, upotrijebit ćemo akronim POETRY vodeće svjetske organizacije za interpretaciju baštine NAI koji je kroz godine razvilo nekoliko stručnjaka za interpretaciju. Sam taj akronim POETRY – pjesništvo ponovo odaje umjetničku notu koju iznimna interpretacija zaista može i treba sadržavati. S druge strane, otkriva da je interpretacija osmišljena i planirana edukativna aktivnost koja treba biti zanimljiva i ugodna za posjetitelje. Ona je tematska što pomaže organizaciji i brendiranju priče. Mora se ticati posjetitelja i imati misiju, cilj. Na posljetku, sam interpretator daje svoju osobnost, dijeli svoj entuzijazam oko određene teme ili lokaliteta s posjetiteljima, i na taj način potiče brigu o baštini.

Možda katkad ne prepoznajemo da je riječ o interpretaciji, ali ona može biti jednako utkana i manje i velike projekte koji brinu o baštini na način da uključuju zajednicu i obraćaju se posjetiteljima.

Jedan od važnih alata interpretacije je isticanje osebujnosti predmeta koji interpretiramo. Za to je bitno da i mi interpretatori znamo promatrati i tragati za posebnostima. Primjerice, radionice Moj park i razgovor s lokalnim stanovništvom pokazale su da ljudi izdvajaju kao najvažnije elemente parka u Našicama parkovne ukrase i građevine. Veliki i Mali dvorac, Dorin paviljon i mostić redovno su se nalazili na listi prvoodabranih simbola parkova.

S druge strane, kad je u pitanju park u Valpovu, redovito su birali pojedina stabla kao simbole parka. Konkretno,  ginko u opkopu pred valpovačkim dvorcem, 30-ak metara visoku javorolisnu platanu, takozvano Dugino i Majmunovo drvo. Kao što vidite, čak postoje i nadimci za neka stabla u valpovačkom parku što mnogo govori o bliskosti stanovnika od krvi i mesa, i onih od kore i lišća.

Već ovaj kratak pregled daje nam naslutiti po čemu je poseban koji od tih parkova. Iako će i posjetitelj zamijetiti neke posebnosti, bez lokalnog stanovništva ne bi bilo moguće saznati zašto su baš to simboli njihovih parkova. Kratak razgovor otkriva koje sve uspomene Našičani i Valpovčani imaju na te simbole, kako ih zamišljaju, uz što ih vežu. Simboli određenog mjesta, njegova osebujnost, ali i značenje koje ono ima za lokalno stanovništvo, zajednički se nazivaju duhom mjesta. Taj pojam se često koristi u interpretaciji. Nadamo se da ovom malom dedukcijom taj pojam djeluje manje apstraktno nego kad bismo samo izgovorili tako naizgled oprečne riječi.

Kako je potraga za duhom mjesta i autentičnošću baštinskih lokaliteta neraskidiva od zajednice kojoj ono pripada, tako je interpretacija baštine jedan od alata za uspješno uključivanje zajednice u upravljanje tim mjestima.