ZAJEDNIČKO UPRAVLJANJE
U TEORIJI I PRAKSI
Ovaj citat nevladine udruge posvećene očuvanju svjetskih spomenika i lokaliteta ICOMOS među prvima je usmjerio pažnju na važnost današnje zajednice kad je u pitanju očuvanje baštine. Mnogi dokumenti i organizacije nastavljaju u istom smjeru, a time se sve više uviđa značaj nematerijalne baštine, promjenjivosti baštine, te nužnost uključivanja zajednice kroz programe edukacije, sukreiranja pa i sudioničkog upravljanja baštinom i baštinskim lokalitetima. Veza između zajednice i baštine prepoznata je kao ključ očuvanja baštine.
Kako bi se uopće moglo govoriti o zajedničkom ili sudioničkom upravljanju, prvo se valja zapitati tko uopće čini zajednicu. Ako propustimo uključiti i uvažiti sve dionike, moguće su poteškoće u kasnijim fazama realizacije sudioničkih projekata.
Jedan od primjera je maštovita inicijativa Art Park. Unatoč velikom entuzijazmu inicijatora i organizatora tog višemjesečnog festivala koji je revitalizirao jedan zaboravljen i zapušten zagrebački gradski park i igralište, unatoč velikoj podršci koju su imali od strane izvođača, suradnika, posjetitelja, pa čak i javnih institucija, zbog neslaganja nekih susjeda festival je bio prisiljen potražiti drugu lokaciju nakon nekoliko godina uspješnog održavanja. Danas je taj isti park sav zarastao jer su se organizatori ujedno brinuli za uljepšavanje parka – to im je bila i misija razvoja festivala. U parku se događaju puno gore stvari nego kad su se u njemu okupljali veseli posjetitelji. Međutim, neki susjedi se očito nisu osjećali spremni za suradnju, a oni ipak čine važan dio zajednice koja okružuje park. Uspjeli su prekinuti i premjestiti festival pa makar im se to obilo o glavu. Sam festival i dalje živi na drugoj lokaciji, ali “stari” Art Park je ponovo crna točka na karti grada.
Drugo važno pitanje je što je zajednici bitno. Kao što smo spomenuli u prethodnom tekstu, važno je odrediti što ljudi prepoznaju kao vrijedno čuvanja i s čime se mogu poistovjetiti.
Kao primjer, istaknuli smo okupljanje zajednice oko takozvane najstarije Medulinke – medulinske ladonje. Sve je počelo od facebook grupe koja je promovirala nastojanje da ladonja osvoji titulu stabla godine, a potom je njena uloga u zajednici ponovo zaživjela i u stvarnosti.
Osim toga, potrebno je zapitati se što zajednica ne želi. Kao pozitivan primjer prilagodbe željama i protivljenjima zajednice, istaknuli smo Casanova Tour u organizaciji TZ Vrsara i Istra Inspirita. U Vrsaru se održavao Casanova festival temeljen na priči o povijesnom posjetu velikog ljubavnika Vrsaru. Festival s elementima erotike nije bio prihvaćen, ali zanimljiva priča je prilagođena u nešto mnogo prikladnije, dostojanstvenije i edukativnije – kostimirani turistički obilazak kroz koji se upoznaje mjesto na simpatičan i živopisan način.
Bitno je i jasno komuniciranje i povjerenje. Istaknuli smo česte nejasnoće kad je u pitanju upravljanje parkovima. Ako i postoji neko tijelo ili organizacija koja je zadužena za upravljanje, ona često propušta jasno iskomunicirati kako drugi mogu koristiti te parkove. Potencijalni organizatori raznih događanja teško dolaze do informacija i stoga se stvara barijera i osjećaj nepoželjnosti od strane organizatora. Primjerice, jedan park prirode, unatoč jasno istaknutim pravilima na web stranici o proceduri ishođenja koncesije za određena događanja, nekoliko mjeseci nije odgovorio na zahtjev male tvrtke da u njemu organizira tematske ture. Spomenut je i primjer Botaničkog vrta u Zagrebu čija je odluka da naplaćuje ulaznice vrlo loše odjeknula među dijelom građana koji ne mogu prihvatiti da je prekršen stoljetni dogovor prema kojem je vrt uvijek trebao biti otvoren za građane.
Katkada je zajedništvo pitanje trenutka. To je dokazao i već spomenuti primjer medulinske ladonje, koju je zajednica nanovo prigrlila i počela nanovo primjećivati kada je bila nominirana za stablo godine. Dobar je primjer i projekt TZ Grada Bakra “Baštinska škrinjica” koji je okupio zajednicu oko online platforme za razmjenu tradicijskih priča, sjećanja, autorskih radova i zavičajnih fotografija u trenutku kada su ljudi bili željni zajedništva zbog zabranjenih druženja u pandemiji.
Primjer je i događaj Ilica Q’Art, koji se pod drugim nazivima razvijao kroz godine, ali tek kada je Zagreb stradao u potresu, odazvali su se sudionici, izlagači i izvođači, na stotine posjetitelja koji su sudjelovanjem u tom festivalu pokazali i želju da grad živi i raduje se unatoč teškim trenucima.
Slijede neki od primjera zajedničkog upravljanja projektima i destinacijama koji mogu poslužiti kao inspiracija i predmet usporedbe i proučavanja:
Mapiranje Trešnjevke – kroz godine djelovanja, istraživanja, dijaloga, uključivanja zajednice i neprestane nadogradnje i razvoja, ovaj projekt je spasio brojne detalje zagrebačke četvrti Trešnjevka od zaborava.
Šetnja kroz naivu u Hlebinama je projekt Turističke zajednice područja Središnja Podravina i obrta Stari zanati iz Hlebina. Riječ je o festivalu koji je jedan od koraka prema ponovnoj valorizaciji Hlebina, kolijevke hrvatske naivne umjetnosti Čitavo se mjesto angažiralo da pokaže svoju ljepotu i kolorit posjetiteljima. Spomenuli smo i primjer Kovačice, srpskog mjesta koje živi sličnu priču.
Budapest 100 je festival u Mađarskoj koji svake godine uključuje budipeštanske zgrade koje slave 100. godišnjicu. Maštovita ideja, ali iziskuje puno truda od strane organizatora, stanari priređuju male događaje u svojoj zgradi, a svake godine se sve više ljudi želi uključiti, čak i ako ne zadovoljavaju uvjete.
Eko muzej Batana – novi tip muzeja koji se uvelike oslanja na zajedničko upravljanje, a rovinjski eko muzej je UNESCO upisao u Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta.
Destinacija Svetvinčenat – zajednički su se opredijelili za brend kroz igrifikacija, srednjevjekovlje te priču o vještici Mare, te se većina žitelja uključila u razvoj destinacije.
Klaster Puteva kulture – udruga sa sjedištem u Beogradu odlučila se za inovativno upravljanje tematskim turističkim rutama kroz formu klastera
Bee Our Guest – brendiranje Slovenije kao zemlje pčela.
Za kraj smo se posvetili samim parkovima u Valpovu i Našicama. Kako bi se otvorio razgovor o sudioničkom upravljanju i uključivanju zajednice barem do neke razine, potrebno je prvo analizirati ključne točke. Nakon detaljne analize, potrebno se dogovoriti o zajedničkom cilju i viziji, te razraditi plan djelovanja u kojem će biti jasno naznačene odgovornosti i aktivnosti koje preuzimaju razni dionici.
Jedan od zaključaka ove edukacije bio je da su sudioničko upravljanje i što veće uključivanje zajednice poželjni i preporučeni od strane vodećih institucija koje brinu o baštini i njenoj zaštiti. Međutim, taj proces nije jednostavan i nije uvijek uspješan. Preostaje nam osloniti se na tuđe iskustvo, postojeću literaturu, postojeće primjere, a možda i osmisliti neki vlastiti model.
U sklopu projekta “Parkovni biseri Slavonije”, održala se 14., 15. i 17. lipnja edukacija pod nazivom “Interpretacija prirodne baštine u funkciji održivog razvoja turizma, gospodarstva i zaštite okoliša.”… PROČITAJ VIŠE
Što je uopće interpretacija baštine? Za početak smo odabrali dvije definicije. Prva je iz knjige Freemana Tildena “Interpreting Our Heritage” is 1957.godine, koju se i danas smatra bazom teorije interpretacije. U jednostavnoj kratkoj rečenici otkriva se umjetnička crta interpretacije povezana s “višom istinom”… PROČITAJ VIŠE
Tijekom prvog dijela edukacije “Uvod u interpretaciju”, istaknuli smo dvije definicije interpretacije. Za treću temu ove edukacije, dodali smo tom popisu i definiciju najvećeg europskog udruženja za interpretaciju baštine Interpret Europe. PROČITAJ VIŠE