Tradicionalan pogled na očuvanje baštine, pa tako i prirodne baštine i parkova u Našicama i Valpovu, pokušava baštinu održati što više statičnom i nepromijenjenom. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća sve se više govori o vezi baštine i zajednice. To je dovelo do pojačane brige o nematerijalnoj baštini, ali i otvorilo nove načine upravljanja baštinom u koje je uključena i zajednica. To je i oslobodilo put novim projektima izniklim iz zajednice. 

Sada je već uvriježeno pravilo uključiti zajednicu u proces planiranja, a kasnije i izvršenja, projekata kojima je cilj revitalizacija ili izgradnja prepoznatljivosti baštine koja ih okružuje. U slučaju da se zajednica ne može povezati s projektom, takav projekt će teško zaživjeti, a onda ne može niti biti održiv. 

Proces mapiranja potencijala baštinskog lokaliteta trebao bi uključiti razne dionike, sve one koji ga na neki način koriste, ili bi ga u budućnosti mogli koristiti. 

Ovo su neka od ključnih pitanja o kojima treba dobro promisliti kad je u pitanju uključivanje i suradnja zajednice:

• Tko sve čini zajednicu? 
• Što je zajednici bitno?
• Što zajednica ne želi?
• Kako izgraditi povjerenje?
• Kako što jasnije komunicirati i otvoriti međusobnu komunikaciju?